Iako su počeci ThermoShielda bili u visokoj tehnologiji, najširu je primjenu taj premaz dobio u građevini. Termička zaštita objekata je jedan od prioriteta moderne civilizacije i dobrodošao je svaki pokušaj da se pronađe uspješan odgovor kako uštedjeti energiju

Jedna od ljepših strana u građevini je ta što je svaki građevinski materijal dovoljno vidljiv i opipljiv i već mu na prvi pogled znamo namjenu. Lako je izračunati njegovu tvrdoću, nosivost, vodonepropusnost ili vodoupojnost, koliko je otporan na Sunčeva zračenja...

Sve strožim kriterijima koje građevinska fizika mora slijediti da bi se u praksi iskazala ušteda u energiji proizvođači i ugrađivači građevinskog materijala odgovaraju sve debljim i složenijim slojevima koji uspješno odolijevaju proračunima fizike zgrade. Kompozitnost i debljina slojeva zatvaraju jedan niz potreban da zadovolji toplinsku provodljivost i u konačnici uštedi sve vredniju energiju. S druge strane, sami materijali postaju toliko skupi i komplicirani za proizvodnju da su oni sami vrlo uočljiv faktor rasipanja te iste energije. Što učiniti? Pojednostavniti slojeve? Podebljati slojeve? Graditi samo kocke umjesto razigranih slapova, piramida i staklenih dvoraca?

Okolo unaokolo

Mislim da ne bismo trebali olako odbacivati inovacije i obezvređivati znanstvene revolucije. Prije svakog malog (i velikog) uspjeha stoji zanimljiva priča. Joseph Monier, francuski vrtlar, 1866. je bio pred financijskim slomom jer su njegove betonske vaze pucale kako su biljke širile svoje korijenje. Eksperiment s pocinčanom žicom za kokošinjac mu se isplatio i danas svjetska građevina koristi njegov izum kao bogomdane armiranobetonske konstrukcije.

Još jedan negrađevinac nas je zadužio svojim izumom: Abraham Darby. Njemu je dozlogrdilo svako malo davati novac za popravljanje drvenog mosta koji su bujice nosile rijekom Severn. Kovač po vokaciji, Darby je shvatio da je željezo mnogo izdržljivije i otpornije od trulog drva. Tako je nastao prvi željezni most. Tu se možemo nadovezati s egipatskim piramidama, prekrasnim hramovima Angkor Wat ili jednom od najljepših ljubavnih priča koju je ispričao Shah Jahan kada je izgradio grobnicu za svoju pokojnu i nikad prežaljenu ženu Mumtaz Mahal. Ta građevina, imenom Taj Mahal, stoji i danas pored rijeke Jamune u Indiji i priča svoju priču.

Sjećate li se prvih letova Space Shuttlea i problema koje su imali NASA-ini znanstvenici s otpadanjem keramičkih pločica prilikom slijetanja letjelice? Inženjeri su uspjeli riješiti tu enigmu i danas se više ne spominje kao problem. Umjesto pločica letjelica je premazana tekućim keramičkim slojem. Tijekom vremena taj se isti premaz modificirao i prilagodio raznim potrebama, ali bazično usmjeren ka termozaštiti pojedinih objekata ili uređaja.

Vremenom se pokazalo da taj isti premaz posjeduje i druge kvalitete: vodoodbojnost, paropropusnost, visoku otpornost na habanje i jedinstveni efekt refleksije Sunčevih zraka. Tako je nastala priča o termokeramičkom premazu koji više od dvadeset godina pokušava dobiti svoje mjesto pod suncem kao relevantan građevinski materijal koji zadovoljava sve ekološke i uporabne standarde, ali ne i proračune fizike zgrade.

Termo štit

Iako su počeci ThermoShielda bili u visokoj tehnologiji, najširu primjenu je taj premaz dobio u građevini. Termička zaštita objekata je jedan od prioriteta moderne civilizacije i dobrodošao je svaki pokušaj da se pronađe uspješan odgovor kako uštedjeti energiju. Izgleda čudno da se premazom može uštedjeti energija, kada svi znamo (jer su nas učili tako) da mora postojati sloj određene debljine koji se može ukalkulirati u proračun. Nema sloja – nema broja. Pa kako onda boja debljine 0,3 mm može biti ikakav faktor zaštite? ThermoShield se sastoji od bezbroj keramičko-staklenih mjehurića koji funkcioniraju slično kaljevim pećima koje ravnomjerno distribuiraju toplinu preko keramičke obloge.

Sl 2 Termografska kamera Prikaz termografske kamere prije i nakon nanošenja ThermoShield Interior premaza

Vodena para

Jedan od glavnih faktora pri proračunu utjecaja temperature, kako vani, tako i iznutra, jest postotak vlažnosti. Osjećaj topline ili hladnoće drastično se mijenja ukoliko postoji razlika u vlažnosti zraka, iako je temperatura zraka ista. ThermoShield posjeduje još jedno zanimljivo svojstvo, a to je da njegova Sd vrijednost varira u ovisnosti o relativnoj vlažnosti zraka.

Ravnomjerno upijajući kada je visoka koncentracija vodene pare i ispuštajući kada je postotak pare nizak, ThermoShield ujednačava i temperaturu u prostoriji (od poda do stropa max. 1°C). Taj je fenomen poznat kod gline koja se slično ponaša bez obzira kakva joj je primjena. Isto tako, na uspješan se način prostorije s visokom koncentracijom plijesni i gljivica mogu riješiti tih problema premazom od ThermoShielda. Zanimljivo je da se taj premaz može nanositi gotovo na sve poznate građeviske materijale: drvo, opeku, beton, žbuku, metal. Samo ne i na staklo.

ThermoShield se proizvodi u tri osnovne varijante: Exterieur, za vanjske premaze fasade; Interieur, za unutarnje premaze i Top-Shield, za ravne i kose krovove. Vrlo primjenjiva svojstva ThermoShield je dokazao kod povijesnih objekata koji su pod zaštitom konzervatora, poput starih crkvi, jer na neškodljiv način rješava probleme s visokom vlagom.

Slika 3
Usporedbe
Sposobnost akumulacije topline zida, izvana premazanog ThermoShieldom, usporedba s nepremazanim (ThermoShield je prikazan crvenom bojom)

 Tablica 1
Ponašanje materijala
Jedno istraživanje u Bugarskoj iz 2004. pokazalo je ponašanje različitih materijala na utjecaj sunca tijekom ljetnog razdoblja. Tablica pokazuje koliko se podigla temperatura na fasadi